TV program kroz Povijest

06.02.2023 | Obrazovanje

TV program i televizija:

Televizijski program ili TV program) je naziv za različite televizijske sadržaje koje emitira određeni televizijski kanal u obliku specifičnih televizijskih emisija, najčešće u točno određenom vremenskom terminu.

Raspored TV-programa se najčešće objavljuje na samom televizijskom kanalu i drugim medijima, kao što su radio-stanice, dnevne i tjedne novine.

Od 1980-ih se u tu svrhu koristi teletekst, a od 1990-ih i web-stranice.

Od 1950-ih su se pojavili posebne novinske publikacije posvećene objavljivanju i komentiranju televizijskog programa, zvane TV-vodiči. Najčešće izlaze tjedno ili mjesečno.

Televizijski program se nekada po sadržaju može dijeliti u posebne kategorije.

Televizija ima izvor iz grčkih riječi tele: daleko; lat. visio: pojava, viđenje.

Radi se o sistemu snimanja, zapisivanja, prenošenja i emitiranja slike i zvuka elektroničkim putem.

Fiziološki, T. u osnovi funkcionira na principu → perzistencije vida. Prizor koji se želi registrirati »rastavlja« se na određeni broj (ovisno o tv-sistemu) slika, slike na linije, a one na pojedinačne točkice (piksele) koje čine tv-sliku. S obzirom na to da se čitav proces odvija elektronski (za razliku od filma koji sliku bilježi kem. putem), takva se slika može odmah (bežično odn. kablovski) emitirati.

Televizija (engl. television, od tele- + lat. visio: pojava; predstava), je pojam s dva osnovna značenja: 1. tehnički sustav koji omogućuje stvaranje, obradbu, prijenos i prijam električnih signala koji prenose pokretne slike, zvuk i pisane obavijesti; 2. masovni medij zasnovan na istoimenom tehničkom sustavu.

Televizija u Jugoslaviji:

TV Program danas

Prvi poznati napis o televiziji na balkanskom području pojavio se u decembru 1924. u časopisu »Telegraf i telefon« pod nazivom Televizija i fototelegrafija.

Slovenac Anton Kodeli već 1926. eksperimentira s meh. tv-sistemom, a Josip Slišković je prvi Jugoslaven koji se pojavio na tv-ekranu (1936, tokom tv-prijenosa između Leipziga i Berlina). Prva TV-emisija u Jugoslaviji dogodila se također 1936, zahvaljujući niz. tvrtki Philips koja je na Zagrebačkom zboru organizirala primopredajnu stanicu, a sl. događaj (u koga su bili uključeni i naši izvođači) odigrao se 1938. na beogradskom Sajmu.

Prva knjiga o televiziji tiskana je u Zagrebu 1937, a napisao ju je (pod nazivom O savremenoj televiziji) profesor Zagrebačkog sveučilišta Josip Lončar.

Prva tv-emisija koja je u cijelosti bila djelo jugosl. tv-poslenika emitirana je za zatvoreni krug gledalaca u prostorijama Radio-Zagreba, dok je prvi izravni prijenos pratio predsjednika Tita na otvaranju Zagrebačkog velesajma. U novembru 1956. započelo je redovito emitiranje programa iz studija RTV Zagreb.

Mogućnost uvođenja televizijskog programa kao nastavnog sredstva u obvezne osnovnoškolske nastavne predmete u povećanom obimu s ciljem stjecanja i razvoja osnovnoškolskih medijskih kompetencija.

Iako činjenica da se djecu u hrvatskim školama od samog početka osposobljava za razlikovanje, upotrebu i komunikaciju s masovnim medijima, rad problematizira ishode učenja koji nisu u skladu s tim te nedostatnost nastavnih sati namijenjenih sustavnom stjecanju medijskih kompetencija. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi: imaju li učenici šestog razreda temeljne televizijske medijske kompetencije, stavove nastavnika o važnosti te teme, njenom uvođenju u obvezne premete te koliko je sadržaja na tu temu u njima trenutno zastupljeno.

Podatke su prikupili koristeći metodološke instrumente: test i intervju te postupak analize sadržaja nastavnog plana i programa jedne tehnološki napredne osnovne škole, a obradili ih deskriptivnom statističkom metodom. Dobiveni rezultati potvrđuju prethodna istraživanja provedena u ovoj domeni komunikacijskih, ali i pedagoških znanosti: učenici nemaju razvijene temeljne medijske kompetencije koje se odnose na televiziju, koriste je uglavnom za zabavu, a televizijski programi koje prate neprimjereni njihovoj dobi.

Nastavnici, svjesni važnosti sustavnog uvođenja sadržaja medijskog odgoja u osnovne škole, spremni su unijeti promjene. Rad prvi put nudi konkretno i odmah primjenjivo rješenje, uvodeći male, financijski nezahtjevne, mjerljive i istog trena provedljive promjene.

Razlozi za oprez prema televiziji

stvara ovisnost

– več oko treče godine je moguče, da govorimo o početku ovisnosti, jer se to najčešče koristi kao sredstvo za smirivanje djece, da bih roditelji kupili vreme za aktivnosti ili da omoguče mir u kuči

dokazano utječe na pretilost

– posledično gledanje televizije potiče neaktivnost, sjedenje, a često i kompulzivno jedenje grickalica, najviše su opasne televizijske reklame i ostali sadržaji, jer nezdravu hranu prezentiraju kao primamljivu, ukusnu i društveno poželjnu.

narušava zajedništvo obitelji

– u porodicama, gde se redovito gleda televizija manje se čita, razgovara, manje se igraju društvene igre; kao posljedica ovisnosti o televiziji, stajališta djece više neće biti toliko pod utjecajem obitelji i prijatelja koliko medijskih poruka, nametnutih vrijednosti i virtualne slike svijeta

potiče na kupovinu

– deca su posebno osjetljiva na reklame, a njihova moć uvjeravanja roditelja da im kupe određen proizvod, je upravo najjače oružje kojim se marketinški stručnjaci koriste.

potiče na nasilje

TV Program Hrvatska

– deca već u dobi od 14 mjeseci oponašaju ono što vide na televiziji, jedan od utjecaja kojem mogu biti neselektivno izloženi su crtići, glazbeni spotovi, filmovi koje gledaju; deca najlakše uče oponašanjem te izloženost agresivnim scenama može biti opasno

– gledajući nasilje djeca mogu postati manje osjetljiva na patnje drugih, mogu se početi bojati svijeta oko sebe, izgubiti stik sa realnoščom